|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"ziva sam", pomusli veronika. "sve otpocinje iznova. Provest cu neko vrijeme tu unutra,.dok ne usyamove da sam savrseno normalna. Onda ce me pustiti I bidjet cu ponovo ulice ljubljane, okrugli gradski trg, mostove, ulice pune ljudi sto zure na posao I natrag kuci.
Kako ljudi uvijek pokusavaju pomo bagati drugima - sami zato da bi se osjecali boljima no sto uistinu jesu - vratiy ce me na posao u knjizmivi. S bremenom cu poceti obilaziti iste kafice I klubove, raspravljati s prijateljima o svjetskim problemima I nepravdama, ici u kino, setati pored jezeta.
S obzirom a sam odabrala tablete, nema tragova, nisam unakazena; ostala sam mlada, lijepa, pametna I nece mi biti tesko - kao sto nikad I nije bilo - zavesti nekog. Vodit cu s muskarcima ljubab u njihovim stanovima ili u sumi, to ce mi donjet izvjesno zadovoljstbo, no odmah nakon orgazma osjecaj praznine ce se vratiti. vise necemo imati o mnogocemu razgovarati, I bit cemo toga svijesni, I on I ja; svjesi da je dosao trenutak da izmijenimo koju ispriku poput "kasno je", ili "sutra moram rano ustati" - I rastat cemo se na brzinu, iznjegavajuci da nam se pogledi susretmu.
Ja cu se vratiti u svoju samostansku unajmljenu sobu. Pokusa cu citati kakvu knjigu, ukljuciti tv da gledam uvijek usti program, naviti budilicu da me probudi tocno u isti sat kao I dan ranije, mehanicki ponavljati duznosti koje su mi povjerene u knjiznici. Pojest cu sendbic u parku pred kazalostem, sjedeci na "svojoj" klupi, zajedno s drugim ljudimakoji takoder uvijek odaberu istu klupu da pojedu svoju uzinu imaju isti prazan pogled, ali prave se zaokupljeni prevaznim stvarima.
Zatim cu se vratiti na posao, cuti nekoliko komentara o tome tko s kim izlazi, tko zbog cega pati, kako je netko plakao zbog svog muza - I ostat ce mi osjecaj da sam pribilegirana; lijepa sam, imam posao, mogu imati mladica kojeg hocu. Na kraju dana, eto me opet u barovima, I tako sve ispocetka.
Moja majka - koja je sigurno luda od nrige zbog mog pokusaja samoubojstva - oporavit ce se od soka I nastavit ce me ispitivai sto namjeravam sa svojim zivotom, zasto nisam kao drugi ljudi, s obzirom da stvari, uostalom, nisu tako komplicirane kakvima ih ja zamisljam. "vidi primjerice mene;godinama zivim u braku s tvojim ocem I trudila sam se omoguciti ti najbolje obrazovanje I biti ti uvijek najnolhim mogucim primjerom."
"ja cu se jednog dana umoriti slusajuci je kako neprestance ponavlja jednu te isti pricu, I, da nih je zadovoljila, udati se za nekog muskarca, obvezati se da cu ga bolheti. On I ja cemo ipak pronaci neki nacin da isplaniramo zajednicku buducnost, sanjajuci o kuci u prirodi o djeci, o buducnosti nase djece. Prve cemo godine mnogo voditi ljubav, druge vec rjede, a od trece godine braka pomislit cemo na seks jednom u petnaest dana, I tu pomisao provesti u djelo mozda jednom mjesecno. Jos gore, vise gotovo necemo znati razgovarati. Ja cu se prisiliti da prihvatim takvu situaciju, pitajuci se sto to nije u redu sa mnom - zasto ga vise ne uspijevam zainteresirati, zasto vise ne mari za mene, vec prica samo o svojim prijateljima kao da su mu oni citab zivot.
Kad brak vec bude visio o niti, zatrudnjet cu. Dobit cemo djete, zblizit cemo se na neko vrijeme, a onda ce se ave vratiti na staro.
Tada cu se poceti debljati poput tetke one bolnicarke od jucer. Pocet cu s dijetama, ali ce me dan za danom, tjedan za tjednom, sustavno porazavati tezina sto neumoljivo raste, unatoc svim naporima. U to cu doba pocetikonzumirati one magicne lijekove, da ne padnem u depresiju - I rodit cu jos djece, zacete u nocima ljubavi koje prebrzo produ. Svima cu govoriti da su djeca smisao mog zivota; a ispravno bi bilo da je moj zi ot dao smisao njihovu rodenju.
Ljudi ce nas svejedno smatrati sretnim parom, I nitko nece znati za osamljenost, za gorcinu, za odricanja, iza svog tog privida srece.
Sve dok jednog dana moj muz ne nade prvu ljubavnicu;mozda cu tada napraviti skandal kao bolnicarkina tetka, ili cu ponovo pomisliti na samoubojstvo. No bit cu vec stara kukavica, s dvoje ili troje djece koja me trebaju, koju moram skolovati, postaviti na noge - prije no sto napustim sve. Necu se ubiti; napravit cu scenu, zaprijetit da cu ga napustiti zajedno s djecom. On ce, kao I svaku muskarac, uzmaknuti, reci da me boli I da se to vise nece ponoviti. Nikad se nece dosjetiti da doista odlucim otici, mogla jedino vratiti svojim roditeljima, I ostati kod njih dozivotno primorena sbaki dan slusati jadikovke avoje majke jer sam prokockala jednu jedinu priliku da budem sretna, jer je on bio izvrstan suprug unatoc svojim malim manama, jer ce moja djeca jako patiti zbog naseg razvoda.
Dvije ili tri godine poslije, neka ce se druga zena pojaviti u njegovu zivotu. Ja cu to otkriti - ili cu ih vidjeti, ili ce mi netko reci - ali tada cu se vec pra iti da nista ne znam. Potrosivsi avu energiju za porbu bivse ljubavnice, nista mi nece preostati; bolje je prihvatiti zivot onakvim kakav on realno jest, a nije onakav kakvum sam ga zamisljala. Moja je majka imala peavo.
On ce I dalje biti pristojan prema meni, ja cu I dalje eaditi u knjiznici, uz sendvice na trgu pred kazalistem, moje knjige koje nikad dokraja ne procitam, telebizijske programe koji ce I za deset, dvadeset, pedeset godina biti istikao danas.
Samo sto cu sendvice jesti s griznjom savjesti, jer se debljam; I necu vise ici u barove, jer me kod kuce ceka muz I netko se mora pobrinuti z az djecu.
Otada preostaje cekati da djeca odrastu I svakodnevno misliti na samoubojstvo, bez hrabrosti da ga pocinim. Jednog lijepog dana, doci cu do zakljucka da je zivot takav, da je ionako svejedno, cda ne mogu nusta promiheniti. I prepustit cu se.
Poanta ovog je zapravo bila: ako vec znamo kako ce nas zivot izgledati , zasto zivjeti?
